Don Gabrijel Pavlović: Stvaranje "Novog Ja" – onog koji živi sa smislom i raste u vjeri

U našoj župi u srijedu 10. prosinca održana je adventska duhovna obnova. Počela je molitvom krunice, nastavljena svetom misom koju je predmolio don Gabrijel Pavlović, župni vikar u katedrali u Mostaru, a koji je onda nakon svete mise predvodio i katehezu pod naslovom „Novi ja“.

U svojoj propovijedi don Gabrijel je govorio u umoru. „Mlade umaraju društvene mreže, skrolanje, a starije neizvršavanje obaveza, jer stariji ipak imaju znatno više tih obaveza. Prorok Izaija govori o tome umoru. O njemu ćemo kasnije, ali sada ćemo reći što nas to odmara -  nas odmara Bog vječni. Danas se natječemo da budemo zanimljivi, poučni, da nekako privučemo pažnju. Sve se odvija na društvenim mrežama, pa čak i svećenici jer kažu da je to novi put evangelizacije. No, na kraju nas to umara, gubimo sebe i gubimo ono zbog čega smo pošli na ovaj put: i kao svećenik, kao majka, kao otac, kao student, kao srednjoškolac, kao netko tko nešto trenira,... Često čujemo da smo izgubili smisao ili svrhu. I to je najkritičnije stanje – kada izgubimo svrhu. I zato Izajia govori što nas to jača. Tako Izajia govori: „Mladići se umaraju i malakšu, momci posrću i padaju, ali oni koji se u Gospodina uzdaju, obnovit će svoju snagu kao što orlovi perje obnavljaju. Trčat će i neće malaksati, hodat će i neće posustati.“ Na polovini smo Došašća, pomalo i umorni od zornica, ali neka nam to bude jedna velika žrtva, a ne umor ili zamaranje. Tko je taj koji su ujutro u 6,30 sati ispovijeda? Onaj koji se brine za sebe i kada je teško. Vrijeme je pred nama rođenja jednog malog djeteta, rođenje novoga ja“, kazao je don Gabrijel u svojoj propovijedi.

Kateheza na temu „Novi ja“

Nakon svete mise nastavljena je kateheza s temom „Novi ja“. „Vrijeme brzo proleti. Na kraju smo ove godine i prvo što nam pada na pamet je gdje ćemo čekati Novu? I to je dobro planirati. Dobro je donositi novogodišnje odluke. Mi ćemo danas ipak pričati ipak o promjeni duše. Dvije su velike promjene koje mi ljudi radimo na početku svake godine: promjena glave i promjena srca. Iz glave dolaze one promjene koje zapravo i nisu tako teško ostvarive. Stvarno takve promjene nije teško ostvariti, možemo se uljepšati, može smršavjeti,... Ali zato rijetko tko od nas postane duhovan do kraja godine. Jer nažalost, mi tu duhovnost opet vučemo iz glave, a to ne možemo niti smijemo. Promjena koja je potaknuta osjećajem krivnje i koja se drži zahvaljujući disciplini, nije promjena koja traje. To je kao da ofarbate auto, ali motor ne radi, a auto bez motora se ne može pokrenuti. Isus nam stalno govori o materijalnoj stvarnosti: „Jer gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“. Što je srce s duhovne strane? To je ono što stvarno želimo i za čime čeznemo.  Kada promjena dolazi iz srca, ona nije samo lista zadataka, već duboka preobrazba želje. Ne kažem: "Moram se moliti", nego: "Želim se moliti, jer bez Njega sam prazan/prazna." To je promjena koja se događa kada shvatiš da ti život bez Boga ili život ispunjen nezdravim navikama stvara bol i da želiš nešto bolje. To je ljubav koja je jača od lijenosti.  Ključna misao je da pravi "Novi Ja" ne nastaje tako što dodamo još zadataka u svoj raspored, već tako što promijenimo prioritete svoga srca. Ako je naša promjena "iz glave", mi kontroliramo proces. Ako je "iz srca", dopuštamo Duhu Svetom da nas oblikuje. Kako to izgleda u praksi? Što je trenutno moje "blago"? Gdje najviše trošim svoje vrijeme, energiju, novac, misli? Jesu li to društvene mreže, videoigre, briga o tuđim mišljenjima, površni odnosi? Stanite pred Boga i budite brutalno iskreni. Ne osuđujte se, samo promatrajte. Koja je najveća prepreka da bi Krist postao prvi u vašem srcu? Govorimo: "Stvori mi, Bože, čisto srce i duh postojan obnovi u meni!". Mi sami to ne možemo, samo Ga trebamo zamoliti. Drugi korak je promjena fokusa – gledanje u Isusa. Kada želimo promijeniti neku lošu naviku, obično se fokusiramo na tu lošu naviku. Što više mislimo o njoj, to je teže. Duhovni život funkcionira drugačije. Fokusiramo se na Isusa. Ako se borim s ogovaranjem, umjesto da govorim "Neću ogovarati", ja kažem: "Danas ću se truditi svakome reći jednu riječ ohrabrenja." Ne fokusiramo se na ono od čega bježimo, nego na ono kome želimo ići – Isusu. Naš "Novi Ja" je onaj koji sve više nalikuje Kristu. Treći korak promjene su neki novi ritual, mali koraci ljubavi. Promjena je put, ne događaj. Ne očekujte da se probudite 1. siječnja kao savršeni kršćanin. Počnite s malim, ali postojanim ritualima. Molitva, 5 minuta ujutro umjesto 5 minuta skrolanja. Neka to bude razgovor s Prijateljem, ne recitiranje. Čitati riječ. Samo 10 redaka iz Evanđelja dnevno. Dopustite Riječi da se ugnijezdi u vašem srcu. Učiniti Ddjelo ljubavi.  Svaki dan namjerno učiniti jednu stvar za drugoga (oprati suđe, pomoći bratu/sestri, poslati poruku ohrabrenja). Ne pokušavajte biti bolji zbog Boga, nego zbog sebe jer ste shvatili da vas život s Njim čini sretnima i ispunjenima. To je promjena iz srca“, kazao je don Gabrijel u svojoj katehezi.

„Ulazimo u Novu godinu. Ne gledajte na nju kao na 365 dana novih obveza, nego kao na 365 dana prilike da dopustite Kristu da vas oblikuje. Naš poziv kao kršćana nije samo preživjeti, nego živjeti sa smislom i ljubavlju. Zapamtite da "Novi Ja" ne dolazi iz naših savršenih planova, nego iz naše slabosti koju predate u Božje ruke. Ove Nove godine, nemojte samo pisati listu odluka. Napišite pismo Bogu i recite Mu: "Evo, predajem Ti svoje srce. Ja ga ne mogu promijeniti, ali Ti to možeš. Pokaži mi koje su moje stvarne želje i preusmjeri ih na Sebe.“, zaključio je don Gabrijel u svome duhovnom nagovoru.