Fra Zdravko Dadić predmolio svečano misno slavlje na Veliku Gospu

Svečanom svetom misom u 11 sati na vanjskom oltaru naše župe proslavili smo spomendan Uznesenja Blažene djevice Marije. Svečano misno slavlje predmolio je fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene.

Sveto misno slavlje započelo je procesijom s Gospinim kipom oko stare župne crkve i crkvenim dvorištem i zajedničkim pjevanjem Gospinih litanija. U uvodu svete mise, provincijal Dadić je istaknuo Gospu za primjer u oprostu sebi i drugima, te njezin moćni zagovor, ali i njezinu ulogu naše majke koja voli i prihvaća svakog od nas baš takav kakav je.

U svojoj propovijedi fra Zdravko Dadić istaknuo je dan kada se pogled sa zemlje diže prema nebu. „Nije slučajno da je ovaj blagdan toliko duboko ušao u srce našega naroda, jer naš je narod znao kroz stoljeća ono što ponekad danas zaboravlja. Čovjeku treba nebo da bi znao kako živjeti na zemlji. Treba mu nešto što je iznad njega, treba mu nešto što ne može kupiti, nešto što mu nitko ne može oduzeti, treba mu Bog i zato smo ovdje danas. Marija je uznesena na nebo. To je sadržaj naše današnje vjere. Velika Gospa nije samo govor o Mariji, ona je govor i o nama, jer ono što je Bog učinio Mariji pokazuje što priprema čovjeku koji mu vjeruje. Život nije završen grobom. Naša priča ne završava smrću, naša posljednja adresa nije zemlja. Naš je dom nebo i zato kršćanin može plakati, ali nikada očajavati. Može trpjeti, ali ne smije izgubiti nadu, ne smije izgubiti Boga, jer tko ima Boga, ima i budućnost. Zato danas želimo pogledati Mariju. Ona nije živjela život bez problema, imala je pitanja, strahove, neizvjesnosti, Betlehem, Egipat, 30 godina skrovitosti, imala je Kalvariju, mač koji joj je probo dušu, ali nije imala nijedan trenutak života bez Boga. Zato je i mogla izdržati ono što čovjek ne bi mogao sam izdržati“, kazao je fra Zdravko, ističući da je vjera i onda kada ne razumijemo, ali ostajemo uz Boga, baš kao Marija.

Govoreći o vremenu u kojem živimo, koje se brzo mijenja i koje nam često, unatoč slobodi, stavlja razne okove, kazao je fra Zdravko da nam baš sada treba Marija. „Ne zato da mi pobjegnemo od ovoga svijeta, nego da u ovom svijetu uspijemo ostati ljudi. Zahvalni na svemu što imamo. Svaka prava proslava nas mora pitati: što ostavljamo iza sebe? Hoće li ostati kuće, ceste, novac, imanja ili će ostati ljudi koji znaju moliti, ljudi koji znaju oprostiti, ljudi koji znaju biti vjerni, djeca koja znaju kome pripadaju, mladi koji se ne srame vjere, obitelji koje znaju sjediti zajedno. Najveće bogatstvo nekog kraja nisu kuće, nego ljudi. Najveće bogatstvo ljudi je vjera“, kazao je fra Zdravko Dadić, koji je dodao da danas posebno misli na naše obitelji, majku koja je odgojila djecu, oca koji je radio, baku koja svaku večer moli krunicu, djeda koji je djecu učio prekrižiti se.

„Možda nam se to čini malim, ali nije. Možda zbog jedne bake koja je klečala pred Gospom danas ovdje stoji njezin unuk. Možda zbog jedne majčine molitve njezin sin nije izgubio put, možda zbog jednog oca koji je išao svake nedjelje na misu njegova obitelj ostala je u domu ispunjenom radošću. Nikada ne znamo koliko daleko putuje jedna iskrena molitva“, kazao je fra Zdravko, pozivajući roditelje da ne odustaju od svoje djece te ističući da je u svemu tome primjer upravo Marija.

Mladima je pak poručio da ne dopuste da im netko ukrade ono što jesu. „Nemojte misliti da morate odbaciti vjeru svojih roditelja i djedova da biste bili moderniji. Možete biti suvremeni, ali i ostati vjernici. Možete biti obrazovani i ostati vjernici. Možete putovati, ali ipak u tom svijetu ostati svoji. Jer čovjek može promijeniti adresu, ali ne može promijeniti korijen. Ne smije zaboraviti odakle je i kome pripada“, kazao je fra Zdravko, poručujući mladima da ih Gospa nosi u srcu te da je najvažnije kako žive.

„Čovjek nije ono što ima, čovjek je ono što ljubi. Zato nemojte učiti djecu kako samo zaraditi. Učite ih kako živjeti. Nemojte ih učiti samo kako uspjeti, učite ih kako biti dobri. Nemojte im samo ostaviti imovinu, ostavite im vjeru. Nemojte im ostaviti samo kuću, ostavimo im dom. Nemojmo im ostaviti prezime, ostavimo im čast toga prezimena. Jednog dana sve što smo stekli ostat će iza nas. Ono što smo od čovjeka, to ide pred samoga Boga“, naglasio je fra Zdravko.

Kazao je da je pred nama danas velika istina. „Marija je tamo gdje mi želimo biti. Mi danas slavimo uznesenje Blažene Djevice Marije dušom i tijelom. To je ono što vjerujemo i što želimo. Način na koji možemo biti uzneseni na nebo jest put kojim je išla Djevica Marija. Zato, dok molimo i razmišljamo, razmišljajmo o djevojci čije je ‘DA’ koje nije razumjela, ali je znala tko od nje traži i bila je svjesna da, kad te Bog traži, jedini odgovor može biti ‘DA’. Zato je važno što naše ‘DA’ znači u ovom svijetu“, kazao je fra Zdravko, pitajući se stojimo li mi iza svojega odgovora „da“.

Istaknuo je da mi danas uglavnom ne želimo križ i neugodu u svome životu. „Ali onaj tko ne osjeti križ u životu i ne osjeti muku, taj zapravo i ne živi. Da bismo živjeli, moramo pobijediti zemaljsko. Vi ste danas na svetoj misi izabrali pozicije da budete zaštićeni u hladu, ali kršćanski život zna kada su trenuci kada ne možemo ostati u hladovini, nego moramo izaći i stati posvjedočiti da kao kršćani imamo vrijednosti koje svijet, posebno ovaj današnji, ne razumije. U ovom svijetu nismo svi isti, iako nas je Bog sve takve stvorio i otkupio. Različiti smo po tome može li ovaj svijet u nama prepoznati tu kršćansku vrijednost. Kršćanin zna kada je vrijeme da stane iza vrijednosti. Mi ne želimo biti politički korektni. Mi želimo biti vjerodostojni. Mi želimo biti ljudi ljubavi, milosrđa i praštanja. To je ono zašto smo izložili svoj život, da bi jednoga dana i mi bili dostojni biti dušom i tijelom uzneseni na nebo“, kazao je fra Zdravko, ističući da je i Marija u svom životu iskusila više križeva nego što možemo zamisliti.

Govoreći o tome na koji način u svojim poteškoćama trebamo smoći snage da nastavimo, kazao je: „Nismo mi prvi koji osjećamo bol, nismo mi prvi koji imamo poteškoće na svome životnom putu, nismo prvi koje su djeca zaboravila. Sve je to prošla Blažena Djevica Marija, ali njezin odgovor je bio isti. Ona je uvijek posvjedočila jednu stvar: ‘Sve što vam kaže moj Sin, to činite.’ Kad god u svom životu smognemo snage da živimo Evanđelje koje nosi radosnu vijest, kada god smognemo snage usprkos poteškoćama biti radosni, mi tada svjedočimo da smo kršćani. Zato ne zaboravimo biti radosni. Kršćanin ne može biti čovjek kojega je život slomio, bez obzira na to koje životne okolnosti ga okružuju. Uvijek je uz njega Blažena Djevica Marija, naša nebeska Majka, te njezin Sin Isus Krist. Želim da budemo svjedoci te vjere“, kazao je fra Zdravko.

Podsjetio je i da danas slavimo nadu koju Gospa predstavlja. „Čovjek nije stvoren samo za ovaj svijet. Stvoreni smo za nebo i zato ne smijemo dopustiti da zemaljske stvari postanu važnije od neba. Ne smijemo dopustiti da posao bude važniji od obitelji. Ne smijemo dopustiti da nam novac postane važniji od čovjeka. Ne smijemo dopustiti da nam telefon postane važniji od razgovora. Ne smijemo dopustiti da nam ponos bude važniji od oprosta. Ne smijemo dopustiti da nam buka svijeta bude glasnija od Božjega glasa. Danas pred ovom Gospom recimo zajedno u srcu da čuva naš narod, ne samo naše granice, nego i naše obitelji, našu djecu, vjeru, svećenike, mlade, one koji su otišli, koji su ostali, našu starost, našu mladost, našu budućnost. Kada dođu dani kada budemo mislili da je manje ljudi, djece, vjere i nade, podsjeti nas da Bog može učiniti veliko i od maloga“, zaključio je fra Zdravko Dadić svoju propovijed.