Fra Petar Ljubičić: Sveta smrt – prijelaz u Očev dom
Osmog dana devetnice uoči blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije, odnosno Velike Gospe, svetu misu predvodio je fra Petar Ljubičić, župni vikar na Humcu.
Marija: Uznesenje kao dovršenje zemaljskog hoda
Franjo: Preminuće na goloj zemlji kod Porcijunkule, pjevajući i blagoslivljajući braću
Tema osmog dana devetnice bila je „Sveta smrt – prijelaz u Očev dom“.
Fra Petar Ljubičić svoju je propovijed započeo govoreći o svecima koji su nam primjeri, uzori, ali i opomena. „Oni su živi uzori nama kako bi zaista trebalo živjeti baš danas, u ovo milosno vrijeme. Oni nisu željeli biti poznati i priznati samo kod Isusa. Željeli su svojim životom Boga proslaviti. Svetima je ponizan i poniženi Krist bio sve. Zato bismo mi trebali častiti svece i moliti ih da nam pomognu da poput njih možemo proslaviti našega božanskog Spasitelja. Jedan od njih bio je veliki Božji ugodnik, sveti Franjo. Koliko je bio velik govori i činjenica da je papa Pio kazao da nitko nije tako velik na ovoj zemlji živio i tako bio vjerna slika Kristova kao što je bio sveti Franjo. On mu je bio najsličniji po životu i zato ga zove nanovo oživjelim Kristom. On nam je primjer da i mi, koji smo ovdje u ovoj suznoj dolini, mislimo kako ćemo spasiti dušu. Zato smo stvoreni i morali bismo sve učiniti da budemo sigurni u svoje spasenje. Tko je u stanju u Boga vjerovati i živjeti Evanđelje kao sveti Franjo, onda se ne moramo bojati kako ćemo jednoga dana pred Bogom polagati račun. Sveti Franjo bio je svetac koji je sve činio kako bi Boga proslavio. Imao je teške unutarnje borbe, imao je kriza u životu, pitao se kako svome životu dati pravi smisao, jer nema smisla živjeti, a da ne znaš zašto živiš, što te čeka i što si dužan u danom trenutku života učiniti. Bog ga je pozvao, a on se odazvao kako bi pomogao ljudima postići spasenje“, kazao je fra Petar.
„Tko god želi biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svaki dan svoj križ i neka Me slijedi.“ To je najsigurniji put spasenja. Znati se odreći svega, pa i onih materijalnih stvari, kako bismo postigli one vječne stvari. Savjesno živjeti svaki trenutak života, uzeti križ i pretvoriti ga u trenutak spasenja za sebe osobno, za svoju braću i sestre. Sve to znači slijediti Isusa. Ako je netko savjestan, ako čini dobro, ako drugima oprašta rane, sve to znači slijediti Krista“, kazao je fra Petar, ističući važnost oprosta kako za sebe tako i za druge.
Govoreći o posljednjim godinama svetoga Franje, fra Petar je istaknuo da je svetac bio teško bolestan. „Mnoge je bolesti imao, ali opečaćen Kristovim ranama, on je ponizno dočekivao smrt. Smrt je doživio na milostan način. Ovaj svetac nam pokazuje da se to može. On smrt zove sestricom. On poziva smrt i hvali i slavi Boga. To je mogao samo sveti Franjo. Svi ćemo mi jednoga dana zatvoriti svoje oči i nadamo se otvoriti ih u raju. Zato učimo od svetoga Franje kako ovaj život živjeti i kako smrt pripitomiti. On traži od braće da ga prinesu u Porcijunkulu. Ondje traži da mu pročitaju Ivanovo Evanđelje i izvješće o pranju nogu. Kažu da je pred smrt hrabrio svoju braću utješnim i očinskim riječima. Govorio je da ljube sve ljude, a posebice našu majku Crkvu, da slušaju Svetoga Oca, papu. Rekao je da se isplati svaka žrtva, jer Isus kaže da ni čaša hladne vode koju si nekome pružio iz ljubavi prema Isusu neće ostati neplaćena, a kamoli druga dobra djela. Kada pomažemo onima koji su potrebni ljubavi, onda se nemamo čega bojati. Mi smo tada na putu spasenja. Potom je sveti Franjo podijelio komadiće kruha i zatražio da ga polože na zemlju bez odjeće. Zadnje riječi su mu bile: „Žurim se Bogu.“ Tako jedan svetac završava svoj život. Zato se mi katolici ne smijemo bojati smrti“, kazao je fra Petar.
Govoreći pak o Gospi, istaknuo je da je ona najveća i najvažnija žena svijeta. „Nitko nije bio tako blagoslovljen. Znamo da je bez grijeha začeta, od grijeha očuvana i majkom i zagovornicom postala. Kažu da su njezini roditelji molili i postili dvadeset godina da dobiju dijete i dobili su najsvetije. Marija je bila sveta, puna Boga, dobrote, ljubavi, poniznosti… Stoga se u nju ugledajmo kako bi trebalo živjeti i onda ćemo sigurno u raj doći“, kazao je fra Petar, govoreći da nam na putu spasenja smeta psovka.
„Moramo na tom putu iskorijeniti psovku. U krugu od 200 kilometara oko Međugorja ne bi se smjela čuti psovka, ne bi se smjelo čuti da netko Boga vrijeđa. Postanimo svjesni ove milosti koju imamo, ne igrajmo se sa svojim spasenjem. Marija je obećana kao nova nada ovoga svijeta. Zato tko se Mariji moli, tko nju uzima za svoju majku, on se neće izgubiti, on će sigurno spasenje postići. Ona nam je uzor u vjeri i u tome kako treba moliti. Uči nas da molimo srcem, s ljubavlju i potpunim predanjem, očekujući od Gospodina sve što nam treba. Ako smo u stanju reći: „Bože, neka bude tvoja volja“, onda će Bog uslišiti svaku našu molitvu. To znači: vjerujem, Bože, u Tebe i ne sumnjam nikada. Radije umrijeti nego Te uvrijediti. Božja volja je voljeti Boga i sve ljude kao što ih Bog voli. To je prava volja Božja.
Kada molite, mislite na raj. Onda će vam molitva biti uslišana, sabrana, predana, postojana i baš prava. Sve što radimo savjesno, iz ljubavi prema Bogu – to je volja Božja“, kazao je fra Petar. „Što to znači kada kažemo da je Gospa uznesena dušom i tijelom? Ona je postigla svoju sreću, ono za što je živjela. Ne znamo kako ta slava izgleda, ali vjerujemo da je to blažena sreća. Onaj raj o kojemu svi sanjamo, tamo gdje je mir i sreća. Zato se isplati živjeti“, zaključio je fra Petar, govoreći i o primjerima ljudi s teškim bolestima koji su, po ustrajnosti molitve i prihvaćanju Božje volje, bili izliječeni baš u Međugorju po zagovoru Blažene Djevice Marije.