Fra Jure Barišić: Molitva je disanje duše

U srijedu, 11. studenoga 2026. godine, u našoj je župi održana duhovna obnova. Duhovnu obnovu predvodio je fra Jure Barišić, gvardijan samostana u Širokom Brijegu i župnik župe u Širokom Brijegu. Središnja tema kateheze nosila je naziv „Molitva – razgovor s Bogom“. Duhovna obnova započela je u 17:30 sati molitvom svete krunice. U 18:00 sati uslijedila je sveta Misa.

U homiliji svete mise fra Jure je, osvrćući se na Evanđelje o deset gubavaca, rekao da je guba imala dvije posljedice. „Prva je da se tijelo počinje raspadati. I vi ste nemoćni. Nema vam lijeka. Gledate kako vam se raspada tijelo i umire. Osim te prve posljedice, ona najgora bila je izoliranost jer su oboljeli od gube morali se maknuti izvan naseljenog mjesta da ne bi druge zarazili. I sad samo zamislite kako je teško bilo ljudima koji su bili gubavci. Raspada im se tijelo i uz dobru volju da im želite pomoći, ne možete, morate ih odmaknuti. Tako da je ova želja deset gubavaca iz današnjeg Evanđelja da ih Isus ozdravi jedan molitveni vapaj. Kada vi nemate se kome obratiti, a oni su čuli da Isus ozdravlja. I tu se, braćo i sestre, krije prva lijepa poruka za nas vjernike. Kad ste u nekoj bezizlaznoj situaciji, vi tada idete bez srama pitati za pomoć. Tako je bilo i s ovih deset gubavaca. Ako nas, ne daj Bože, zadesi kakva bolest, nešto što nas muči, ma nema čovjek stida ni obzira, on će sve učiniti da ozdravi. Druga poruka je upravo ovo kada se čovjek raspada. Bogu hvala da kod nas, gdje mi živimo, nema gube, ali ne mora čovjek oboljeti od gube da bi imao osjećaj da mu se život raspada. Zamislite situaciju u jednoj obitelji gdje su možda roditelji sve učinili da djeca izađu na pravi put, a ona su se okrenula totalno kako ne treba. I što je tom čovjeku, nego mu se raspada život. U tom trenutku je dobro, braćo i sestre, vidjeti primjer ovih gubavaca. Doći kod Isusa koji će nas ozdraviti, kao što je ozdravio njih. Ne povlačiti se u sebe. Treća stvar, solidarnost, kaže da je najveća bolest koja danas muči svakog čovjeka upravo ta samoća. Što ako je drugi izoliran, usamljen? Treba mu prići, dati riječ, primijetiti. Četvrta stvar s deset gubavaca je da se, kada su ozdravili zato što su se susreli s Isusom, od deset njih samo jedan vratio i rekao: „Hvala, Isuse“. I to stranac iz Samarije. Ovih devet domaćih su otišli. Ako ćemo biti iskreni, moramo prepoznati koliko smo samo nekada molili Gospodina da nas ozdravi, da ozdravi nekoga našega ili smo bili neraspoloženi u nekoj bolesti. Kada ozdravimo, kako brzo zaboravimo kad nam je bilo loše. Gdje si, Isuse, kad nam je loše? Kada nam je dobro, neka Te tamo. Nema gore bolesti od nezahvalnosti, ne znati reći Bogu hvala. Zato naša molitva uvijek treba biti proslava i zahvala Gospodinu. Naša molitva, nažalost, takva je: Bože, daj meni, daj mojima, uvijek nešto tražimo. Ali možda bismo trebali Bogu zahvaliti na tome što smo zdravi, na daru vjere, na tome što možemo doći sada ovdje u crkvu. Ne možemo se uhvatiti u tu zamku da, kada nas Bog dotakne, kada nas ozdravi, ne znamo reći hvala. Isus kaže ovom Samarijancu: „Idi, ustani. Tvoja vjera te spasila“. Što to znači? Svaki susret s Isusom Kristom je takav da dolazimo potišteni, neraspoloženi, dolazimo opterećeni vlastitim slabostima, grijesima, brigama. Ali u susretu s Kristom Isus nam govori: „Ustani, idi. Ja sam s tobom.“ Zato je sveta misa, na kojoj se okupljamo, jedinstvena prilika da nas Isus ozdravi od naših guba, naših bolesti. Kada se naviješta Božja riječ, Bog govori svakome od nas“, kazao je fra Jure, podsjećajući u godini svetoga Franje na radost i njegove riječi: „Gdje je nemir, donesi mir. Gdje je očaj i žalost, donesi radost“.

„Molitva – razgovor s Bogom“

Nakon misnog slavlja, susret je nastavljen u crkvi prigodnim predavanjem fra Jure Barišića na temu „Molitva – razgovor s Bogom“.

„Jedna od najljepših definicija molitve je da je ona disanje duše. Bez disanja, moje bi tijelo umrlo za jedno kratko vrijeme, ali isto tako umire i bez molitve. Moj duh umire. Kad mi dišemo, mi ne razmišljamo, to nam je tako prirodno. Isto je i s molitvom. Ona bi trebala biti nešto što je sasvim prirodno u mome duhu, kao to disanje. Imamo različite vrste molitve: zajedničku, kao na svetoj misi, ali i osobnu, o kojoj bih više govorio. Kad smo sami, trebamo moliti i kako poboljšati svoju molitvu. Osobna molitva, ono kad me nitko ne vidi, a moram moliti“, kazao je fra Jure dajući nekoliko savjeta za dobru osobnu molitvu.

„Prvi savjet je vrijeme za molitvu. Mi ljudi, ljudi smo vremena. Volimo sve odrediti. Vrijeme je nešto što nas obilježava jer smo mi ljudi vremenom. I dobro bi bilo isto odrediti vrijeme za molitvu. Ako ćete išta od nas fratara naučiti, to je naučiti odrediti vrijeme za molitvu. Mi kad ustanemo, imamo vrijeme kada molimo. Zna se da je ujutro molitva i ona traje pola sata. Ne može cijeli dan, nego točno svaki dan u isto vrijeme i traje pola sata. I to je ono biblijski kada se kaže u Djelima apostolskim: „O toj uri su išli u hram na molitvu“. Uvijek se spominje vrijeme. Dobro bi bilo da svi u svom osobnom životu nađete u danu vrijeme kada ću moliti. Možda ujutro kad se ustanete, dvadeset minuta prije. Ali da se držite toga rasporeda, da vam to bude točno vrijeme. I svaki dan isto vrijeme. Nekad će to biti kao odlazak na posao, nekada kao obveza, ali kad vam ono uđe da je to moje vrijeme za molitvu, onda je ono dio mene. Kao što ima vrijeme spavanja, vrijeme odmora, vrijeme kada ručamo, vrijeme kada se družimo s prijateljima, moramo naći vrijeme za molitvu“, kazao je fra Jure.

„Druga stvar ili savjet koji bih vam dao da poboljšate svoju molitvu je prostor gdje ću moliti. Svi živimo u kućama, stanovima i imate prostor gdje kuhate. Imate prostor gdje sjedite. Gledate televizor i imate prostor gdje jedete, gdje se kupate, gdje odmarate. A ima li prostor gdje molite? Sve smo odredili, ali jesmo li našli prostor gdje ćemo moliti? E, sad, opet malo od nas fratara kopirajte. Mi imamo kapelice u samostanu i kad idemo na molitvu, idemo u kapelicu na molitvu. Nisam mislio da pravite kapelice u kućama, ali možda neki prostor u sobi, staviti Gospin kip, sliku, križ i zapaliti svijeću. Da vas taj prostor podsjeća na molitvu“, kazao je fra Jure.

„Treća stvar koja je jako važna kod molitve, a to bi trebao biti položaj našeg tijela. Za vrijeme svete mise mi smo slavili Boga tako da smo u jednom trenutku sjedili, pa se ustali, u jednom trenutku smo kleknuli… Sve te naše geste s položajem tijela pokazuju naše poštovanje, strahopoštovanje prema Bogu. Kada molimo, ne možemo sjediti kao u kafiću. Ne možemo ni na jedan način ležati ako smo potpuno zdravi. Trebao bi biti nekakav molitveni stav da moje tijelo pokazuje što radimo. Možda je u trenucima predanja i molitve nekako najljepše da sjedim, ali onako dostojanstveno, kao što vi sada sjedite pa me slušate. I onda tako molim. Netko će i kleknuti, opet ovisi o čovjeku i čovjekovoj potrebi. Ali naš stav puno govori o tome jesam li ja uronio u molitvu dobro ili ne“, kazao je fra Jure.

„Četvrta stvar je da molitva jednostavno treba biti jednostavna. Mi danas živimo i u takvom, nažalost, svijetu gdje ima puno duhovne potrebe. Sa svih strana nude se različite molitve. I kad me netko pita koja je molitva dobra, dobra je svaka. Ne možeš reći da molitva ne valja, ali mi moramo biti mudri i izabrati što je za mene najbolje. Ako vi danas uzimate sve što vam se nudi, sve duhovne ponude, vama će biti loše od molitve. Ako je na stolu puno svega što želite jesti, vi to sve pojedete, vama će biti loše. Ali ako ste mudri pa izaberete za sebe nešto, bez obzira na to što je i drugo dobro, onda ćete vi biti mudri i bit će vam dobro. Zato kod molitve netko bude jednostavan, ona koja vama najbolje odgovara“, kazao je fra Jure.

„Vi izaberite ono što je vama, vašem duhu jednostavno. Isus se, kako kaže Sveto pismo, često povlačio u osamu na molitvu. Često se povlači u osamu na molitvu i mi ga nasljedujemo u toj molitvi. Učenici su tražili da nauči i nas moliti. Isus je naučio jednostavnu molitvu koju svakodnevno izgovaramo. Znači, jednostavnu, onu biblijsku kako je Isus naučio. Ne trebamo izmišljati toplu vodu kod molitve. Iskreno se moliti. Nekada mislimo da ćemo s puno riječi izraziti svoju molitvu. To ne treba biti tako jer Isus kaže: „Kada molite, nemojte blebetati, nego u molitvi nazovite Boga svoga, nazovite ga Ocem“. Što to znači, spremnost u molitvi? Često nama kažu fratrima, pomoli se za mene. Ne treba tu neke velike molitve i nešto izmišljati. Znam kome sam obećao da ću se pomoliti za njega, ali iskreno i od srca. Ne bojte se onako iskreno zamoliti. U današnjem Evanđelju bolesni dolaze Isusu i traže da ih ozdravi. Ako je čovjek u potrebi, iskreno, ne treba puno riječi“, kazao je fra Jure.

U drugom dijelu kateheze, fra Jure je govorio o napasnim mislima tijekom molitve. „Kada molimo, evo ti svega na pamet, svakakvih misli, svakakvih smetnji i svega živoga, što čovjek ne želi. Kako se tu ponašati? Prva napast koju ljudi izgovore, ono što ne voliš, nema vremena. Danas ljudi nemaju vremena, ali kad nešto volimo, za to imamo vremena. Ako volite Isusa, nađite vremena za njega. Kako se riješiti smetnji koje nam u mislima ometaju molitvu? Nikako. Sveti Franjo kada bi ulazio u crkvu na molitvu, rekao bi: „Ja idem na molitvu, a sve moje prisilne misli i sve što me opterećuje, kažem: vi ostanite malo vani. Ja se za 20 minuta vraćam“. Nemojte bježati od prisilnih misli i strahova, nikakvih rana, problema... Nemojte se opterećivati tim prisilnim mislima. Ako se ti stalno opterećuješ strahom, ti samo njega hraniš i onda te poklopi. Neka toga, ono će mene remetiti, ali ja ću ostati. Molit ću ja. Neću dati da me izbaci iz takta pa da pobjegnem od molitve. Ako sam ja došao na molitvu i netko me uznemirio i sve moje misli idu tamo. U redu. Ja ću se smiriti i neću se time baviti. Došao sam tu u ovo vrijeme na molitvu i vidjet ćete kako se to polako udaljuje, ali samo od vas to neće nestati. Čovjek može moliti, može se boriti s tim mislima. Znači, kada dođete na molitvu i kada vas napadaju te misli, one su mudre. I nemojte se boriti na takav način. Izgubit ćete. Neka ih. Time im ne dajete na važnosti. I onda će vam molitva biti jednostavna, jednostavna kao ono disanje na početku o kojem smo govorili“, kazao je fra Jure dodajući da je u molitvi najbolje naći uzor u Blaženoj Djevici Mariji. „Ja ću ovdje reći, možda je jedna od najljepših molitava upravo krunica. Krunica je evanđelje u malome. I vi kad molite i kad ona zrnca okrećete, ona smiruje vaš duh i kada ste radosni molite i sa zahvalnošću kada ste žalosni. Ona nekako vaš duh razveseli“, zaključio je fra Jure u svojoj katehezi.