Fra Gabro Mioč: Gospa i služenje

Petog dana devetnice uoči blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije, odnosno Velike Gospe, svetu misu predvodio je fra Gabrijel Gabro Mioč, urednik Naših ognjišta, na službi u Tomislavgradu, a koji je nedavno proslavio i svoju 60 godinu misništva.

Marija: Pohod Elizabeti
Franjo: Bratstvo sa svim ljudima i stvorenjima

Tema petog dana devetnice bila je „Gospa i služenje“.

Fra Gabro je u uvodu svete mise župljanima čestitao na novoj crkvi, a prisjetio se i pokojnog fra Marinka Leke koji je krenuo s izgradnjom crkve u Posušju te izrazio žaljenje što je gotovu nije dočekao.

U svojoj pak propovijedi, govoreći na temu Gospe i njezinoga služenja, istaknuo je da ćemo prvo pomisliti u tom kontekstu na one velike riječi: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“ „Jasno, jer je to jedan od najvećih trenutaka u povijesti spasenja. U njima se susreću Božja inicijativa i ljudska sloboda. Božji poziv i obećanje, te djeluje, te čeka Marijin slobodni odgovor. U tim Marijinim riječima crkveni oci vide početak otkupljenja. Poslije njezinog hrabrog pristanka događa se utjelovljenje. Riječ tijelom postala. To je naša vjera. To je rezultat Marijina služenja. Marija je službenica u trudnoći, službenica u rađanju, u patnji, službenica tijekom progonstva u Egipat, sve do Isusovog nastupa, pa sve do Kalvarije. Stalno u službi Otkupitelja. To je Marijino služenje. Za nas je ovaj Marijin odgovor uzor kršćanskog odnosa prema Bogu. Slušati njegov poziv, odgovarati slobodno i s povjerenjem, čak i kada nam nije sve jasno što Bog traži od nas. I Marija pita: „Kako će to biti?“ Dakle, nismo krivi kada Boga pitamo za objašnjenje, ali jesmo krivi ako nismo sposobni biti spremni službenici Gospodnji. Bog riječima rješava Gospinu dilemu i kaže da će Duh Sveti riješiti. Kakva poniznost pred Bogom. Marija više ne postavlja pitanje. Ne zaboravimo, braćo, da se Bogu ne može služiti bez poniznosti. Oholost ne poznaje služenje. Naš pravi odgovor je uvijek: „Bože, pomozi mojoj nevjeri.“ Oholost isključuje služenje, a poniznost je temelj vjernoga služenja Bogu“, kazao je don Gabro u svojoj propovijedi.

Govoreći pak o Marijinu pohodu Elizabeti, ističe da se taj pohod često naziva prvim korakom kršćanskog čovjekoljublja. „Nakon dolaska k Elizabeti, Elizabeta kliče: otkuda da baš njoj dolazi majka Gospodina mojega? Tko joj je rekao da je Marija trudna? Prvi put je vidi, ali vidimo kako Bog djeluje drugačije nego mi ljudi. Marija kliče: „Veliča duša moja Gospodina…“ Ovo je prvi kršćanski korak u izgradnji novog i pravednijeg svijeta. Bog, kada je postao čovjekom, ne sjedi skrštenih ruku, nego počinje preko Marije svijet izgrađivati prema slici Božjoj u pravdi, jednakosti i ljubavi. U svom služenju starici Elizabeti, Marija već izvršava čast suotkupiteljice ljudskog roda. I ovdje je Marija samo službenica, ali prema potrebitoj Elizabeti. U ovom trenutku se događa da ne možeš voljeti Boga ako ne voliš brata čovjeka. Zato je Marija savršeni primjer služenja“, kazao je fra Gabro i dodao da nam je Marija pravilan primjer kako ćemo čuti što Isus od nas traži. „Događaj u Kani Galilejskoj zoran je primjer Marijina služenja. Marija upućuje da učine sve što im Isus kaže i događa se prvo čudo na Marijin zagovor. I nama poruka: što god nam Isus kaže, učinimo“, kazao je fra Gabro.

Govoreći pak o drugom dijelu teme, o svetom Franji i njegovom služenju, usporedio je Marijino i Franjino služenje. „Marija izgovara: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“ Marijin odgovor nije odgovor osobe koja je prisiljena, nego osobe koja toliko vjeruje Bogu da mu može povjeriti vlastitu budućnost. Na isti način, Franjo želi nasljedovati Krista. Za Franju su služenje i poslušnost istoznačnice. Marija i Franjo stavljaju Boga ispred vlastitih planova. Marija ne zna kamo će je odvesti njezin pristanak, Franjo ne zna kamo će ga odvesti radikalno služenje Evanđelja. Njihova poslušnost i povjerenje u Boga nisu sigurnost da će sve biti lako, nego sigurnost da je Bog vjeran u svojim obećanjima. Upravo zato, služenje u kršćanskom smislu nikada nije poniženje. Ono je aktivna suradnja s Božjom milošću. To je služenje. Marija svojim pristankom omogućuje utjelovljenje Riječi. Franjo svojim da omogućuje da Evanđelje ponovo zasja u Crkvi njegova vremena. Zanimljivo je zapaziti u životu svetoga Franje kada se dogodio trenutak njegova obraćenja služenju. To se dogodilo onda kada je sreo i zagrlio gubavca. Sam Franjo priznaje da je osjećaj kad je sreo gubavca bio neugodan, ali onda se u njegovu srcu rodilo pitanje: „Što bi sada učinio Isus?“ Nije čekao odgovor. Franjo se vraća i grli gubavca. To je služenje“, zaključio je fra Gabro u svojoj propovijedi i dodao neka nas ranjenike u duši poljubi Majka Isusova koju tako rado zazivamo.