Fra Branko Radoš na uočnicu Velike Gospe: Nada uskrsnuća i nebeske slave

Devetog dana devetnice uoči blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije, odnosno Velike Gospe, svetu misu predvodio je fra Branko Radoš, svećenik na misiji u Luzernu.

Marija: Uznesena dušom i tijelom
Franjo: Živost usmjeren prema susretu s Gospodinom

Uočnica Velikoj Gospi krenula je molitvom devetnice na Martića križu, a onda molitvom krunice kroz ulice grada. Na vanjskom oltaru služena je sveta misa na kojoj je na kraju blagoslovljeno mnoštvo djece.

Devetog dana, na uočnicu, tema devetnice bila je „Nada uskrsnuća i nebeske slave“.

Fra Branko Radoš je na početku svoje propovijedi podsjetio da se svemogući Bog nije pred prorokom Ilijom pojavio u silnom ognju i vjetru u kojem je sve spaljivao i rušio, nego se pojavio na blagom lahoru, malom povjetarcu koji se jedva primijetio. „Svemogući Bog ne silazi među nas ljude u grmljavini, u nekom spektakularnom događaju, nego ulazi među nas rađajući se kao dijete u onome selu, ali i na čitavoj kugli zemaljskoj. Nama se daruje i ostaje s nama do kraja svijeta u najobičnijem komadiću kruha, u hostiji. Sveto Pismo je prepuno primjera koji nam govore o Božjoj jednostavnosti i govore nam kako Bog svoju veličinu uvijek objavljuje baš jednostavnim i običnim ljudima“, istaknuo je fra Branko, ističući radost jer vidi puno djece te da će dolaskom na svetu misu djeca naučiti Božju mudrost koja će ih potaknuti da se ne ohole i da se ne izgube, nego da budu i ostanu Božja djeca. „Zato, dragi roditelji, nemojte se umoriti dovoditi ih Gospi i tražiti njezinu zaštitu. Svojim primjerom pokažite im što je svetost vaše obitelji, vašega braka, posla kojim se bavite. Tada se ne bojte. Ono što Bog dotiče, to ne može ostati bez ploda“, kazao je fra Branko.

Podsjetio je na Gospu koja je kazala da je obična službenica. „U očima tadašnjih ljudi, Marija je bila obična djevojka, žena, ničim se nije isticala. Nitko u njoj ne prepoznaje da je najveća rođena od žene, da je najveće ljudsko biće, koja će jedina nositi naziv da je Majka Božja, da je Bogorodica. U tome duhu važno je razmisliti o nama i o našemu životu promišljajući život Blažene Djevice Marije“, kazao je fra Branko, ističući da smo pod utjecajem medija i mentaliteta potrošnje te da je važno biti viđen, trčati od trgovine do trgovine i puniti život materijalnim. „Činjenica je da više imamo, ali smo manje zadovoljni i zahvalni. Često nam u materijalnom smislu nije dovoljno, pa se tako ponašamo i na duhovnome planu. Bogu hvala za sve duhovne obnove, seminare, koncerte, duhovne medijske objave, ali Bogu hvala i na onome što smo danas učinili u procesiji i molitvi krunice. Bogu hvala i za sve duhovnike koji objavljuju i govore. No, našu Crkvu čuvaju oni naši starci i starice koji neumorno prebiru krunice. Ne treba se bojati za našu budućnost, ne treba se bojati ni za našu Crkvu, ni nevolja, ni poteškoća, pa ni skandala, dok god je onih koji skrovita srca mole. Svijet je onda pod plaštom na nebo Uznesene“, kazao je fra Branko.

„Marijino služenje i prihvaćanje volje Božje u skrovitosti bila je osnovna i najbitnija oznaka njezina života. Ono što pred ljudima tako malo vrijedi, Bogu je neizmjerno vrijedno. Zato je baš danas važno istaknuti te osobine. Osobine koje rijetko sretnemo. Istaknuti nenametljivu ulogu jedne žene, majke, kućanice, jer od toga nema ništa više. Ne isticati samo uspjehe, karijere, influencerice. Zato je važan ljubazan osmijeh koji mi doživimo u pošti, banci, općini, važna je obična spremnost pružiti osmijeh, važno je raditi svoje male obaveze, prihvaćati volju Božju. Sve su to ona mala, skrovita djela o kojima nitko ne piše“, kazao je fra Branko, ističući da svetkovina Velike Gospe upravo to svjedoči.

Kako ove godine obilježavamo i 800. obljetnicu preminuća sv. Franje, fra Branko je kazao da nitko nije snažno utjelovio Marijin vapaj „neka mi bude po tvojoj Riječi“ kao sveti Franjo. „Bio je čovjek molitve. Njegova molitva nije bila da ga Bog vodi da ne skrene s pravoga puta, nije vapio da ga Bog ne ostavi samoga u nevoljama, nije tražio Boga da mu dadne… Ništa od toga. On je samo molio Isusa da mu da da osjeti jačinu Njegove ljubavi i snagu Njegove patnje. Daj mi da budem kao Ti. Ne da bude bolje, što često molimo, da bude lakše, udobnije, nego da mi bude kao Tebi. Franjo je shvatio da prava molitva ne donosi ono što mi želimo i ono što molimo. Molitva mijenja ono što nije bilo dobro. I njega je promijenila: od neobuzdanog i lakomislenog mladića učinila ga je trubadurom Božjim koji je veličao Boga pjevajući i moleći. Rastapao se Franjo od ljubavi dok mu se na licu ocrtavala bol od rana koje je dobio na tijelu, a koje su bile identične ranama na Isusu Kristu. Baš zbog toga, ali posebno zbog svoje malenosti i jednostavnosti, zbog potpune posvećenosti volji Božjoj, sveti Franjo je nazvan i drugim Kristom i najsvetijim među svetima“, kazao je fra Branko, ističući da je čitavo Franjino tijelo prebivalo u molitvi. „Njegovi pisci su zapisali da Franjo nije molio, on je bio molitva“, podsjetio je fra Branko.

Podsjećajući na Božje riječi Franji da mu popravi Crkvu, on je popravlja, ali kasnije shvaća da se to odnosilo na živu Crkvu, Franjo je to i činio. „Mnogi misle da Crkvu treba graditi opomenama, kritikama, govorima. No, sveti Franjo nije tako mislio. On nikoga nije ispravljao, nikoga nije napadao, nikoga nije kritizirao, nikoga nije pribijao na stup srama. U svojim propovijedima nije žigosao bogatstvo, pohlepu, sebičnost, opačine i druge grijehe svojih suvremenika, a sigurno ih je bilo u tadašnjih ljudi. Sveti Franjo je molio jer je znao da samo molitva, a ne on, može mijenjati ljude. To je molitva. Zato bi bilo dobro da se svi upitamo kakva je to moja ili tvoja molitva. U napasti sam pomisliti da ti moliš manje nego ja. U napasti sam pomisliti da je moja molitva ispravnija i Bogu draža nego tvoja. U napasti sam kritizirati i biskupa i svećenika i moga susjeda jer smatram i držim da mogu biti bolji. I stvarno mogu, ali to sasvim sigurno neće biti mojom kritikom, nego mojom molitvom“, kazao je fra Branko.

„Molitva nije automat koji vraća ono što smo uložili, nije ni bijeg od naše osobne angažiranosti, nije ni prebacivanje odgovornosti na Boga. Molitva je jednostavno suživljavanje s Kristom. Ohrabrujući one u Kani, Marija je rekla da čine sve što njezin Sin kaže. Tim riječima ona je svima nama pokazala tko nam je Sin. Svojim potpunim predanjem i riječima „Bog moj i sve moje“, sveti Franjo nam je pokazao i put do toga Sina“, zaključio je fra Branko.