Fra Antonio Primorac: Siromaštvo srca

Trećeg dana devetnice uoči blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije, odnosno Velike Gospe, svetu misu predvodio je fra Antonio Primorac, svećenik na župi u Međugorju.

Marija: Jednostavan život u Nazaretu
Franjo: „Gospođa siromaština“

Tema trećeg dana devetnice bila je „Siromaštvo srca“.

Sveti Franjo se nakon Krista najviše pouzdavao u Mariju da bude zagovornicom njemu i njegovima. „Franjo je u Gospi vidio savršen uzor poniznosti i jednostavnosti. Ljubio ju je ne samo kao Majku Božju, nego i kao kćer i kao službenicu Gospodnju, sposobnu primiti Evanđelje čistim srcem, lišenu svakog ponosa i savršeno siromašnu pred Gospodinom. Za središte njegova života i života njegove braće izabrao je sveto mjesto koje je na poseban način ljubio jer je bilo siromašno i posvećeno Blaženoj Djevici Mariji evanđeoskoj, Porcijunkuli. U svojim hvalospjevima Franjo je naziva siromašnom i poniznom, sposobnom roditi Krista i primajući ga u čistom i poniznom srcu. Za asiškog sveca Marijina jednostavnost očituje se u njezinu očitom i tihom „da“. Bez ikakvih zahtjeva, bez ikakvih traženja za sebe, kao savršeno ogledalo bratskog i malenog života koji je odabrao za svoju braću. Čistoća srca Blažene Djevice Marije, siromaštvo srca asiškog sveca i Isusov nauk da su njegovi učenici sol zemlje i svjetlo svijeta duboko su povezani jednom središnjom temom – srce koje je ispražnjeno od sebe samoga, oslobođeno od svega kako bi Bog mogao u njemu prebivati i u njemu se nastaniti te tako u njemu svijetliti. Marijina čistoća puno je više od moralne nevinosti. U Evanđelju čistoća srca znači nepodijeljeno srce, srce koje je potpuno otvoreno Bogu. U trenutku Navještenja njezino „Neka mi bude“ otkriva njezino potpuno povjerenje i potpunu raspoloživost. Ne traži vlastite planove ni vlastito priznanje, ne traži ništa za sebe, nego traži Boga u svemu. Tako postaje prebivalište utjelovljene Riječi. Uvijek upućuje na Krista. Njezina čistoća je čistoća poniznosti i ljubavi, potpuno otvorena za Božje djelovanje. Za svetoga Franju siromaštvo nikada nije značilo samo neimanje materijalnih dobara. Ono je prije svega bilo nutarnja stvarnost, siromašno srce oslobođeno je potrebe da posjeduje, vlada ili uzvisuje sebe samoga. Franjo je upravo takvo siromaštvo prepoznao u Mariji“, kazao je fra Antonio Primorac, dodajući da takav ponizni i siromašni odgovor, to čisto srce, postalo je i za njega uzor.

„Kada se srce isprazni od oholosti i samodostatnosti, postaje sposobno odražavati Krista. Gospin poziv je osloboditi srce, očistiti srce od svega što je nebitno, prolazno, da postane siromašno i slobodno kako bi se Bog u njemu mogao nastaniti. U današnjem Evanđelju Isus učenicima govori da su sol zemlje i svjetlo svijeta. Sol čuva od kvarenja, daje okus, sprječava kvarenje. Svjetlo otkriva istinu, pokazuje put svima. Ni sol ni svjetlo ne postoje radi sebe samih. Sol se gubi u hrani koju začinjava, a svjetlo obasjava sve ono što je oko njega. Upravo je to franjevačka duhovnost koja u liku Blažene Djevice Marije prepoznaje savršenu sljedbenicu. Marija je svjetlo jer nosi Krista, pravo svjetlo svijeta, ona je sol zemlje jer svojom vjernom poslušnošću čuva Božji savez i hrani vjeru Crkve. Franjo postaje sol i svjetlo ne zahvaljujući utjecaju ili moći, nego zato što se suobličio potpuno Kristu. Njegova jednostavnost, radost, poniznost i ljubav čine Evanđelje vidljivim. Njegov život postaje tako živa propovijed“, kazao je fra Antonio, dodajući da su Marijino čisto srce i Franjino siromašno srce dva izraza iste evanđeoske stvarnosti. „Srce koje je oslobođeno podijeljenosti, dvostruke odanosti, oslobođeno navezanosti i želje za posjedovanjem, oba srca potpuno raspoloživa i otvorena Bogu“, kazao je fra Antonio.

Fra Antonio je istaknuo da nas i Franjo i Marija uče da svetost ne počinje izvanrednim djelima, nego srcem koje je jednostavno, ponizno, siromašno i potpuno predano Bogu. „Takvo srce postaje sol koja čuva dobrotu svijeta i svjetlo koje odražava Krista, ne tražeći vlastitu slavu. To je najdublja poveznica Marije, ponizne službenice, Franje i Kristova Evanđelja. Ni Gospa ni Franjo nisu tražili da budu viđeni, oboje su postali prozirni za Boga, tako da se Bog mogao vidjeti u njima i njihovu životu. Upravo zato Božje svjetlo moglo sjajiti kroz njihove živote. Veliki je dar koji mi danas imamo. Imati za Majku Bezgrešnu, onu koja sija ljepotom, prosijava ljubavlju Božjom, svima nama uzor i putokaz. Pogotovo mladima koji su odrasli u svijetu koji promiče lažne uzore sreće, mladi su u opasnosti izgubiti nadu jer se čini kao da su siročad bez prave ljubavi koja ispunjava značenjem i radošću. Bila je to draga i svetom papi Ivanu Pavlu II. koji je mladima Mariju više puta predložio kao uzor lijepe ljubavi. Mladi su danas zavedeni grijehom i zmijom današnjeg vremena te ulaze u začarani krug konzumizma, pa i najsvetije stvarnosti poput ljudskog tijela, hrama ljubavi i života, koji postaje predmet lišen ljepote bez Božjeg Duha. Koja je žalost kada mladi izgube sposobnost divljenja osjećajima, smisao za poštovanje tijela… Na sve nas to podsjeća Marija Bezgrešna. Isus nam ju je povjerio s križa svima nama. I otada postaje Majkom nade svima nama. Papa Benedikt XVI. kaže da cijeli program Marijina života bio ne stavljati sebe u središte, nego ostaviti prostor za Boga. Ona razmišlja i govori s Božjom riječju, koja postaje njezina riječ, a koja se rađa iz Božje riječi. Njezine misli su u skladu s Božjim mislima i njezina volja je u skladu s Božjom voljom. Zato u njezinu životu u prvi plan dolazi Božja riječ, a ona to potvrđuje riječima: „Činite sve što vam kaže On.“ Marija je vjerovala uvijek i od početka. Stoji pred nama kao uzor. Odražava svjetlo Kristovo. Ako poslušno nasljeduješ Djevicu Mariju, ona te vodi k Njemu“, zaključio je fra Antonio Primorac.