Duhovna obnova: Fra Džoni Dragić o misijskom iskustvu u Zambiji

U našoj župi nastavljene su mjesečne duhovne obnove. Duhovna obnova održana je u srijedu, 11. veljače. Uoči korizme naglasak je stavljen na zahvalnost za sve što imamo, jer diljem svijeta okolnosti u kojima žive mnoga naša braća i sestre nisu dobre te nemaju blagodati, blagoslove ni materijalne uvjete kakve mi imamo.

Svoje iskustvo iz misija u Zambiji na mjesečnoj je duhovnoj obnovi podijelio fra Džoni Dragić, župni vikar na Širokom Brijegu.

Duhovna obnova započela je molitvom krunice u 17.30 sati, a nastavljena je svetom misom u 18 sati u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, koju je predslavio fra Džoni Dragić. U svojoj je propovijedi istaknuo važnost čašćenja Boga ne samo riječima, nego i djelima.

„Na vjeronauku smo učili kako je Bog Židovima dao deset Božjih zapovijedi i rekao da na to ništa ne nadodaju. Kazao je da im je za svakodnevni život dovoljno deset zapovijedi. No među njima su se našli, kako bismo danas rekli, katolici veći od pape, pa su počeli nadodavati zapovijedi i uredbe. Malo po malo nadodali su ih oko šest stotina – polovica je govorila što se ne smije raditi, a polovica što se mora raditi. Problem je nastao kada su se više bavili predajom starih nego Božjim zapovijedima. Isusu je smetalo što su ljudske zapovijedi stavili iznad Božjih odredbi. Isus nabraja mnogo toga što izlazi iz lošega srca. Važno je baviti se onim što nas muči dok smo na zemlji i dok imamo vremena. Isus kaže: ‘Ovaj me narod časti usnama, a srce mu je daleko od mene.’ To znači da možemo redovito ići na misu, ispovijedati se, moliti, postiti i čitati svetu Bibliju, a da se naš jezik ne poklapa s našim djelima. Naš Učitelj nije najbolji zato što je govorio nešto novo, nego zato što je govorio ono što je mislio i činio ono što je govorio. Važno je da se naš život poklapa s našim riječima i da se naše molitve vide u svakodnevici“, kazao je fra Džoni.

Budući da je na dan duhovne obnove bio blagdan Gospe Lurdske te, prema odluci Katoličke Crkve, i Svjetski dan bolesnika, fra Džoni se osvrnuo i na tu temu.

„Kada se Gospa ukazala Bernardici, razgovarala je s njom kao s osobom. Bernardica je bila neuka, siromašna i bolesna djevojčica, a Gospa joj je pristupila s dostojanstvom. I mi trebamo s potrebnima, siromašnima, neukima i bolesnima razgovarati kao s ljudima. Svi smo mi na neki način ranjeni. Ne postoji čovjek koji nema rana. One ostaju, a što ih više diramo, dulje traju. Ponekad, moleći Boga da nam iscijeli ranu, samo iznova obnavljamo sjećanje na nju. Tako život prolazi, a mi ostajemo zarobljeni u trenutku kada smo bili povrijeđeni, umjesto da te stvari rješavamo i živimo kao slobodni ljudi. Svatko ima rane, ali odnose ne smijemo temeljiti na ružnim iskustvima, jer zasigurno imamo i mnogo lijepih na kojima ih možemo graditi“, zaključio je fra Džoni.

Duhovna obnova nastavljena je molitvom za zdravlje duše i tijela, nakon čega je uslijedila kateheza pod naslovom „Zambija – misijsko iskustvo“.

Fra Džoni je u Zambiji boravio nešto manje od dva mjeseca, u misiji koju vodi fra Ivica Perić, koji u misijama djeluje već 35 godina. Zambija je njegova treća misija. Riječ je o zemlji bez izlaza na more koja, za razliku od nekih susjednih država, nije imala lokalnih ratova te ju odlikuje miroljubiv narod.

Fra Džoni je svoje iskustvo potkrijepio brojnim fotografijama i videozapisima iz života djece i odraslih. Siromašna zemlja pogođena glađu dovela je do toga da je obrok u školi u misiji mnogoj djeci jedini obrok u danu. Infrastruktura je skromna, a ljudi uglavnom žive u kućama izgrađenima od blata. Unatoč teškim životnim okolnostima, fra Džoni je istaknuo kako je mnogo naučio od tamošnjih ljudi.

„Shvatio sam da sam ponekad ja gladniji od njih. Najviše me posramio dječak od pet ili šest godina koji mi je rekao: ‘Biscuit’, a zatim iz džepa izvadio keksić i htio mi ga dati. U Africi mi je bilo prelijepo“, zaključio je fra Džoni Dragić govoreći o svom misijskom iskustvu u Zambiji.