Duhovna obnova: Držeći Mariju uza se, pobjeđujemo sigurno

Na spomendan Gospe Fatimske, 13. svibnja, u našoj župi održana je duhovna obnova. Počela je molitvom krunice, a nastavljena svetom misom koju je predvodio fra Alojzije Slavko Anđelić, župni vikar s Kočerina, koji je predvodio i katehezu pod naslovom „Zdravo Marijo“.

U homiliji tijekom svete mise fra Alojzije Slavko kazao je kako u odlomku Ivanova evanđelja Isus obećava Duha Svetoga i da će on uvoditi Crkvu i vjernike u puninu istine. „Vidimo da Duh Sveti, uzimajući od Oca i Sina, i nas uvodi u odnos Presvetoga Trojstva te nas poučava, a potom uvodi u zajedništvo Presvetoga Trojstva. To je svrha našega postojanja. Svrha našega postojanja u konačnici je zajedništvo Presvetoga Trojstva. Tu je prvo važno imati na umu da Isus ove riječi upućuje Crkvi kao zajednici. Dakle, On vodi Crkvu Duhom Svetim, vodi je po svetim sakramentima. Kroz Crkvu nas uvodi u puninu istine jer nam Crkva nosi i tumači nauk koji nam je Isus ostavio. Isus nam je ostavio i Crkvu, i nauk, i Duha Svetoga koji vodi Crkvu kako mi ne bismo bili sami sebi učitelji, pa govorili da nam je Duh Sveti kazao ovo ili ono. Crkva je prva koju vodi Duh Sveti i ona ima vlast tumačiti i pojave, i nauk, i je li nešto od Duha Svetoga“, kazao je fra Alojzije Slavko.

U nastavku homilije podsjetio je na sv. Maksimilijana Kolbea, koji je kao svećenik i teolog promicao nauk o Gospi i njezinu Bezgrešnom Začeću. „On kaže da je i prije Gospe postojalo Bezgrešno Začeće. Crkva nas uči da Duh Sveti izlazi od Oca i Sina. Duh Sveti je ljubav između Oca i Sina te tumači da je Duh Sveti izvorno i vječno Bezgrešno Začeće, ono nestvoreno Bezgrešno Začeće. Marija je, pak, stvoreno Bezgrešno Začeće. Budući da je Marija savršeno slijedila nadahnuća Duha Svetoga, Crkva za nju koristi i naziv Zaručnica Duha Svetoga. Kada uzmemo u obzir da je Duh Sveti Bezgrešno Začeće, sasvim je logično da će ona, kao Zaručnica Duha Svetoga, uzeti Njegovo ‘prezime’. Tu vidimo da je Marija, kao zemaljsko Bezgrešno Začeće, neodvojivo povezana s Duhom Svetim“, kazao je fra Alojzije Slavko Anđelić u svojoj homiliji dodajući da sveti Maksimilijan kaže da Mariju trebamo što više imati u svom životu, naći joj mjesto u svom srcu, posvetiti cijeli svoj život njoj. Jer će onda Duh Sveti, ondje gdje vidi više Marije, više davati milosti, više radosti, više svetosti.

Zdravo Marijo

U svojoj katehezi pod nazivom „Zdravo Marijo“ fra Alojzije Slavko je započeo jednim svojim sjećanjem na propovijed gdje je svećenik kazao jednu frazu: Tko Gospu ljubi, taj se ne gubi. Također je naše vjernike podsjetio na ukazanje Gospe Fatimske u Portugalu koja u javnosti najviše pozornosti dobiva kroz neke kontroverze koje se pojavljuju, no da se često zaboravi da u tim ukazanjima bi korisno bilo gledati  Gospinu opomenu da ljudi žive grješno i srljaju u pakao, zatim poziv na obraćenje koje se očituje kroz pokoru i molitvu. Sve u svakodnevnom običnom životu. „Kad se Gospa ukazala djeci, jedan put ih je povela da vide pakao. Vidjeli su kakve muke prolaze duše koje vječno trpe u paklu. To je bilo strašno. Sestra Lucija kaže da bi oni vjerojatno umrli samo gledajući to da ih nije tješilo to što im je Gospa obećala pokazati i nebo. Tim činom je Gospa djeci pokazala što se događa kad se ljudi odmaknu od Boga, kada pođu slijediti svoje tijelo, ovaj svijet ili đavlove varke. Zato je temeljna poruka Fatime obraćenje. Obraćenje je okretanje, mijenjanje smjera, nadilaženje sadašnjeg stanja uma. Odvraćanje od ugađanja svome tijelu i njegovim željama, od ugađanja svijetu i njegovim trendovima, okretanje leđa đavlu i vraćanje Bogu, njegovim zakonima, životu. Praktični izričaj obraćenja koji Gospa uči djecu je zadovoljština, pokora koja se očituje kroz činjenje fizičkih mrtvljenja, ali i kroz podnošenje nevolja, izrugivanja, preziranja. Djeca su to rado prihvatila i činila za sebe, ali i za sve grješnike. Konačno, Gospa se ukazuje kao Gospa od Krunice i uči djecu da moraju puno i stalno moliti za sebe, ali i za sve grješnike i za mir. Molitva je uzdizanje uma i srca Bogu. Ona je vježbanje obraćenja – usmjeravanje svega bića samo na Gospodina. Vraćanje od lutajućih misli k Bogu. Gospina ukazanja potvrđuju činjenicu da se nalazimo usred duhovnoga boja u kojemu nas zlo želi na razne izravne i neizravne načine pobijediti. U Starom Zavjetu možemo čitati kako su Izraelci sudjelovali u mnogim ratovima i bojevima. Kad god su u boj išli noseći Kovčeg saveza, pobjeđivali su. Kad ne bi nosili Kovčeg, gubili su“, kazao je fra Alojzije Slavko Anđelić.  

Škrinja Zavjetna Starog i Novog Zavjeta

Upravo na Gospi kojoj u se u litanijama molimo i pozdravom – škrinjo zavjetna, fra Alojzije se zadržao u katehezi. „Crkveni oci nas uče da je Marija Kovčeg saveza. To i molimo u Gospinim litanijama kad kažemo Škrinja zavjetna. Kovčeg Saveza je u sebi sadržavao ploče Dekaloga, Aronov štap i manu iz pustinje. Gospa je u sebi nosila Isusa – vrhovnog zakonodavca, vječnog svećenika i Kruh Života. U događaju Navještenja anđeo Mariji kaže da će je osjeniti sila Duha Svetoga, u starom zavjetu se taj glagol upravo koristi uz Kovčeg saveza koji osjenjuje Božji oblak. Elizabeta govori: otkuda meni da mi dođe majka Gospodina moga, a David kad mu donose Kovčeg kaže otkuda meni da mi dođe Kovčeg Gospodina moga. David je od radosti igrao pred Gospodinom, Ivan je u Elizabetinoj utrobi od radosti zaigrao na zvuk Marijina glasa. U Otkrivenju čitamo otvori se nebo i pokaza se Kovčeg saveza i odmah se u idućoj rečenici opisuje Žena zaogrnuta suncem. Dakle, vidimo da Stari zavjet u Novom otkriva da je Marija Škrinja zavjetna“, kazao je fra Alojzije povezujući kontinuitet nauka Starog i Novog Zavjeta, odnosno cijele Biblije.

„Rekli smo da smo u duhovnom boju. Vidimo da nas svijet, tijelo i đavao na sve načine žele pobijediti i svladati u svakodnevnom životu. Zato trebamo uvijek držati Mariju uza se. Držeći Mariju uza se, pobjeđujemo sigurno. Kao i Izraelci kad su nosili Kovčeg. Tu nam je primjer sveti Franjo. Ova godina je godina svetoga Franje. On je sve činio s Marijom. Ništa bez nje.  Franjo potiče svoju braću, ali i nas danas, da ne zaboravimo Mariju u svojoj molitvi. Ljubav i odnos koji je Franjo imao prema Mariji u molitvi oblikovali su i njegov život. Ovako čitamo u jednom životopisu: „Franjo se vratio u kapelicu Djevice koju je vlastitim trudom obnovio s braćom kojih bijaše dvanaest da novi Red koji je započeo pod Majkom Božjom, pod njezinom zaštitom napreduje u zaslugama i raste brojem.“ Ovdje vidimo kako se molitveni stav pretočio u Franjin život: osnovao je novi Red pod zaštitom Majke Božje i njoj povjerio budućnost Reda. Na drugom mjestu možemo čitati da je Franjo po zagovoru Gospe odabrao habit, a taj jednostavni smeđi komad tkanine i danas nadahnjuje nas koji ga nosimo, ali i one koji nas gledaju, da ljubimo Majku Božju, Djevicu, Kraljicu anđela“, istaknuo je fra Alojzije i dodao da je  sveti Franjo molitvu Zdravo Marijo stavio kao uzor braći.

O molitvi Zdravo Marijo

U nastavku homilije, fra Alojzije je kazao da Zdravo Marijo biblijski dio molitve. „Anđelova riječ „zdravo“ u izvorniku znači „raduj se“. Time je započeo svoj susret s Marijom kada joj je navijestio Utjelovljenje Kristovo – događaj pun radosti. Kada je Bog postao čovjekom, kada nam se približio, kada je postao jedan od nas. Ponavljajući te riječi, i mi na neki način postajemo dionici toga izvanrednog trenutka povijesti. Ova nas molitva potiče da svakodnevno živimo svjesni veličine Božje ljubavi i radosno zahvalni za nju. Milosti puna – Gabrijel se obraća onoj koja je bez grijeha, čistoj. U njoj nema mjesta grijehu jer je puna milosti. Zato je u njezinoj utrobi Riječ mogla postati Tijelom. To nas potiče da se s Marijom koja nas u svim svojim ukazanjima poziva na post – čistimo od svega što nije Božje i da tako ispražnjeni od svjetovnoga, primamo Božju milost po Gospinim rukama svakodnevno. Gospodin s tobom – budući da je bila čista od grijeha i uvijek prihvaćala Božju volju, Gospodin je ušao u njezin život. Na poseban način u ovom slavnom trenutku Navještenja. I mi ako nastojimo s Gospom živjeti svoj život, ako s njom nastojimo svakodnevno prihvaćati Božju volju u svom životu, Gospodin će biti prisutan u nama. Bit će Gospodin s nama. Blagoslovljena ti među ženama – sada su to riječi Marijine rođakinje Elizabete. Marija je prihvatila Božju volju, izrekla je svoj „fiat“ – neka bude – i to nije moglo ostati skriveno. Elizabeta to prepoznaje. Prihvaćajući Božju volju, Marija je postala blagoslovljena i blagoslov drugima. Mi se trebamo ugledati u Mariju u svemu i s njom nastojati i u teškim trenutcima, bolesti, muci, prihvaćajući Božju volju, reći: neka mi bude po tvojoj riječi. Tako ćemo i mi biti blagoslovljeni i donosit ćemo drugima blagoslov. I blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus – ovdje se ovdje očitovala Marijina djelatnost. Ne samo da je prihvatila Božju volju, nego je surađivala; začela je Gospodina najprije u svome srcu, a potom u svome tijelu. Zato je Gospodin doista plod njezine utrobe i njezina srca. Ako mi s Marijom želimo nositi Isusa, onda moramo i mi surađivati s Bogom. Ne možemo samo reći Bože pomozi i pustiti se, nego se od nas traže napori da surađujemo svojom voljom i djelima s Bogom. Mi činimo što možemo, a Bog će ostalo nadodati. Tu je nekoć završavala molitva Zdravo Marijo, sve dok za vrijeme kuge u srednjem vijeku pobožnost Božjega naroda nije rodila nastavak ove drevne molitve. Sveta Marijo, Majko Božja – Božji narod, ukorijenjen u Predaji Crkve, naziva Mariju slavnim imenom Bogorodica – Majka Božja. Upravo smo čuli da je Gospodin doista plod Marijine utrobe, ali i njezina srca, pa je s pravom nazivamo tim imenom. Važno je da i mi ovako tvrdo prihvaćamo istine koje Crkva uči o Gospi, ali sav drugi nauk Crkve. Vjernost Mariji i nauku Crkve, vodi nas sigurno u pobjedu. Moli za nas grešnike – u skladu s vjerom Crkve, kršćani traže Marijin zagovor. Obraćaju se svojoj Majci i mole pomoć. Ovdje u Hercegovini postoji čest uzdah u teškim trenucima: „Jao, majko moja!“ Ljudi traže nadu, pomoć i utjehu u svojim majkama. A tko nam može pomoći više nego nebeska Majka, Majka Božja? Svjesni smo da smo slabi, da nismo ustrajni, da griješimo, pa molimo Bezgrješnu Majku da nam pomogne. Sada i na času smrti naše – njezin zagovor potreban nam je uvijek, a ona se, kao prava majka, uvijek brine za nas. Posebno kada se naš život približi kraju, ona je uz nas, uzima nas za ruku i vodi svome Sinu. Zato je s Marijom važno često imati smrt svoju pred očima i preispitivati se jesmo li spremni. Što ako sad nastupi čas moje smrti? S Marijom nastojmo biti spremni u svakom trenutku“, objasnio je fra Alojzije.

Istaknuo je da razmatrajući ovu molitvu, primjećujemo da se sastoji od dva dijela. „Prvi dio je biblijski, u kojem ponavljajući riječi Gabrijela i Elizabete spominjemo Utjelovljenje Gospodinovo. Spominjući ga, postajemo dionici Marijina pristanka na Božju volju, na njegov plan. Tako i mi s Marijom dopuštamo Isusu da ima dijela u našem životu i da nam pomogne da ga ostvarimo potpuno kao Marija. Drugi dio molitve, koji je plod vjere Božjega naroda, podsjeća nas da smo slabi, da griješimo, da nismo postojani. Kada slušamo o Mariji, o Gospodnjem planu, o posvećenju svijeta, sve nas to nadahnjuje i hrabri, ali se često susrećemo s vlastitom nedosljednošću i nestabilnošću. Zato nas ova molitva potiče da se ne oslanjamo samo na svoje snage, metode, pa ni savjete nekih vođa i recepte samoukih duhovnika, nego da prvo tražimo Božju milost po Crkvi, po Sakramentima, po Mariji, kako bismo nadišli svoje grješno stanje i slabost. Svjesni svoje nemoći, tražimo pomoć od Majke, od Bezgrješne, od Kraljice anđela“, zaključio je fra Alojzije molitvom koju je sastavio sveti Franjo u čast Gospi:

Zdravo, Gospođo, sveta Kraljice, sveta Bogorodice Marijo, koja si djevica postala Crkvom, i izabrana od presvetog Oca nebeskoga, koji te posveti s presvetim Sinom svojim ljubljenim i Duhom Svetim Tješiteljem. U tebi je bila i jest sva punina milosti i svako dobro. Zdravo, palačo njegova, zdravo, šatore njegov, zdravo, kućo njegova. Zdravo, odjećo njegova, zdravo, službenice njegova, zdravo, majko njegova, i vi sve, svete kreposti, koje se po milosti i prosvjetljenju Duha Svetoga ulijevate u srca vjernih, da ih od nevjernih učinite vjernima Bogu.