Don Tomislav Rajič: Ljubav prema Kristu raspetome

Četvrtog dana devetnice uoči blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije, odnosno Velike Gospe, svetu misu predvodio je don Tomislav Rajič, svećenik u župi Gorica Struge.

Marija: Pod križem
Franjo: Primanje stigmi na La Verni

Tema četvrtog dana devetnice bila je „Ljubav prema Kristu raspetome“.

„Kada razmišljamo o ljubavi prema Kristu raspetomu, onda razmišljamo na način na koji je razmišljala Blažena Djevica Marija i sveti Franjo Asiški. Pod onom Kalvarijom, križem, Blažena Djevica Marija, sveti Ivan. Svi ostali su napustili Boga. Na jednoj strani Blažena Djevica Marija, suotkupiteljica, majka Božja, Gospa žalosna, stoji pod križem svoga jedinorođenoga sina. Ne plače, ne tuži, ne kuka, razmatra spasenje svijeta i čovjeka na križu, svoga sina. Oni ljudi s druge strane Gospe su ljudi koji su ga razapeli, koji su mu se ismijavali na svaki mogući način. Ako ćemo pošteno, jesmo i mi danas. Osvrnimo se oko sebe, prođimo gradom, sjedimo negdje i poslušajmo koliko se puta Bog spomene kroz psovku, kletvu, u krivome zaklinjanju, bespotrebno, bez blagoslova. Postalo nam je uzrečica reći nešto protiv Boga koji na križu širi ruke da ti pokaže kolika je Njegova ljubav prema tebi. Zbog osobe Bog dolazi na zemlju, zbog moga spasenja, moje duše“, kazao je don Tomislav dodajući da znamo biti vrlo žestoki kada se dirne u nas, umjesto da gledamo primjer u Gospi.

Don Tomislav je u nastavku homilije, govoreći o Mariji pod križem, kazao da su samo dvije rečenice upućene Gospi. „Ivane, evo ti majke. Majko, evo ti sina.“ „Danas u mom i u tvom srcu se ovako razmišlja o Gospi. Gdje je ta Gospa? Gdje je ta majka u tvome životu? Gdje je pobjegla iz tvoje osobne molitve? Gdje je pobjegla iz tvoje obitelji i kuće? Vratimo Majku u obitelj. Teško je obitelji bez majke koja je rodila, a još je teže bez nebeske majke“, kazao je don Tomislav govoreći o Mariji pod križem.

Nastavio je svoju homiliju don Tomislav ističući da je sveti Franjo prvi svetac koji je primio stigme, Isusove rane na svojim rukama, nogama i boku. „U njegovoj odluci da stigne na La Vernu kažu da je imao sveti Franjo imao pobožnost prema svetom Mihovilu i htio je postiti. Jedan plemić mu je ponudio svoje imanje u tim brdima. Poveo je nekoliko braće fratara sa sobom. Sam je bio u svojoj ćeliji. Kažu pisci da je gledao stijene svoje ćelije, ispucale, popucale zemljotresima svijeta. U jednom od svojih viđenja, ta slika je bila slika Kristove patnje. Otvorenih rana, od biča, od čavala. Tada je sveti Franjo molio dvije stvari, koje se ja ne bih usudio moliti. Prvo je molio da na svom tijelu osjeti muku Kristovu. Drugo je molio da osjeti tu ljubav prema čovjeku, prema Kristu raspetomu. Danas bi mi rekli da je taj sveti Franjo bio pomalo čudan. Moli da pati. Koji čovjek, žena, mladić, djevojka, dijete, baka i djed voli patiti na ovom svijetu? Nitko ne voli patiti. Čovjek ne voli patiti. Sjetimo se koliko se hrvatski narod u svojoj povijesti patio. Sjetimo se koliki danas pate u progonstvima naša braća kršćani po svijetu. Sjetimo se koliko ljudi danas duševno pati, progonjeni od zla“, kazao je don Tomislav.

Govoreći o trenutku primanja Kristovih biljega na svetom Franji, don Tomislav je kazao i da Franjo pati. „Osjeća Njegovu bol, ne samo tjelesnu, osjeća moju i tvoju bol. Osjeća bol kojom Ga ja i ti vrijeđamo. Osjeća sveti Franjo onu bol ljudi zbog nemara prema Kristu. Nije bol Kalvarije samo Isusovo izmučeno tijelo. Kristova bol s Kalvarije i danas vapi k nama. To je ona bol koju on sažima u rečenicu: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ Idemo na trenutak prevrtiti po svojoj glavi, umu i srcu: da sam ja sada tamo pod tim križem, na Golgoti, kako bih ja to preživio? Na koju bih stranu stao? S onima koji se Kristu rugaju i razapinju ili s Gospom? Radujući se jer pod tim rukama i po tom križu na Golgoti, Kalvariji, otvara mi se samo nebo. Zapitajmo se svi. Koliko puta u svom životu, sa svojim jezikom, riječima, djelima, mislima, prevarama ljudskim, svojom kletvom, bogohuljenjem, svojim proklinjanjem, ogovaranjem, svim ostalim grijesima sam pljunuo na Kristov križ, baš kao što su ga pljuvali na Kalvariji. Nažalost, i danas mnogi kršćani svoje kršćanstvo i katoličanstvo, svoju vjeru vide kao nekakvu predstavu, križ vide kao simbol mode, krunica je ostala ona koja je postala moderna, ne zato što se moli, nego da se vidi. Puno kršćanskih elemenata i simbola nažalost danas ostaju prazni zato jer mi ljudi ne znamo cijeniti ljubav s križa“, kazao je don Tomislav podsjećajući na rečenicu sv. Franje kada je kazao: „Ljubav nije ljubljena“.